Izbor materijala za komponente motocikla prvenstveno je određen funkcijom dijela, opterećenjima koja mora izdržati i radnim okruženjem. Kao osnovna komponenta, motor se obično proizvodi od materijala kao što su legura aluminijuma, liveno gvožđe i čelik. Aluminijska legura, cijenjena zbog svoje male težine i odličnog odvođenja topline, obično se koristi za kućišta motora i određene strukturne dijelove; čelik, koji nudi visoku čvrstoću i otpornost na habanje, često se koristi za komponente podložne značajnom naprezanju, kao što su radilice i zupčanici.
Strukturne komponente-uključujući okvir, prednje viljuške i sistem ovjesa-primarno su napravljene od čelika visoke{2}}kosti ili legure aluminija kako bi se osigurala stabilnost i sigurnost vozila. Okvir zahtijeva visoku otpornost na udar uz minimalnu težinu kako bi se poboljšale performanse rukovanja. Komponente kao što su glavčine kotača i dijelovi kočnice također često koriste aluminijsku leguru i čelik, balansirajući zahtjeve čvrstoće s poboljšanim odvođenjem topline i izdržljivošću.
Plastika, kompozitni materijali i napredni lagani materijali se također sve više koriste u komponentama motocikala. Na primjer, karoserija i zaštitni paneli često koriste inženjersku plastiku, koja nudi prednosti kao što su otpornost na koroziju, mala težina i lakoća obrade. Nadalje, razvoj novih energetskih motocikala podstiče usvajanje materijala za komponente poput kućišta baterija i elektronskih dijelova koji nude poboljšanu sigurnost i ekološku održivost.
